Centar za politike emancipacije
info@cpe.org.rs
www.cpe.org.rs
Copyleft 2018 CPE
Partnerske organizacije

Pobeda Fransoa Olanda u Francuskoj mogla bi dovesti u pitanje mere štednje koje propagira EU, ali ako na izborima u Grčkoj levica prođe dobro, Evropa bi mogla krenuti u potpuno novom pravcu.

Nedelja je potencijalno prvi dan “evropskog proleća”. U Francuskoj bi izborna pobeda Fransoa Olanda, socijaliste koji odbija fiskalni pakt, predstavljala prvi izazov za politiku koju vode i Evropi nameću Angela Merkel i tehnokrate EU. Ipak, rezultati grčkih izbora mogu imati još veći simbolički značaj.

Prvi čin aktuelne grčke tragedije okončan je u novembru ostavkom Papandreuove vlade. Narodno suprotstavljanje merama štednje – zajedno sa strahovima koje su iskazali Angela Merkel i Nikolas Sarkozi povodom grčkog referenduma o članstvu u euro zoni – srušilo je vladu. Izbori će, izlaskom dominantnih partija i političara sa scene, obeležiti kraj drugog čina.

Prelazna vlada koju predvodi Lukas Papademos predstavlja koaliciju PASOK-a i Nove demokratije, dinastičkih partija koje Grčkom vladaju već 40 godina, a koje su je i uvele u haos. Njihove predizborne kampanje uvele su i nadrealizam za govornice. Snažno odbacivanje mera koje nameću MMF i EU od strane grčkog naroda primoralo je dve vladajuće partije da krenu osporavati politike koje su same uvodile i koje i dalje primenjuju. Zamislite da je ne nekolicina, već svaki liberalni demokrata i svaki torijevac bio u kampanji protiv njihove koalicione politike (u Engleskoj je u maju 2010. formirana koaliciona vlada koju čine Konzervativna i Liberalno demokratska partija, prim. prev.).

Istraživanje javnog mnjenja pokazuje rezultate koji su katastrofalni za obe partije (Nova demokratija ima oko 20% glasova, dok je PASOK sa 44% koliko je imao u 2009. sada pao na oko 15%). Uprkos činjenici da izborni sistem nudi iznenađujući bonus od 50 mesta partiji koja osvoji najviše glasova, čini se da nijedna partija neće imati dovoljnu većinu u budućem parlamentu.

Jedini način na koji dve nekada vodeće partije mogu nastaviti da implementiraju svoje mere štednje, pod komanom Berlina i Brisela, bio bi da naprave novu koalicionu vladu – pod uslovom da nekako uspeju sakupiti neophodno 151 mesto u parlamentu. Kampanja je obeležena međusobnim zajedljivim napadima i očajničkim pokušajima da se promoviše nepostojeća razlika; ali realnost je takva da ove dve, nekada velike partije, danas više nego ikada zavise jedna od druge.

Deo ove slike – njen najzabrinjavajući aspekat – je oštar zaokret mejnstrim političara ka desnici, koji se, imitirajući Sarkozija, nadmeću da pokažu svoje nacionalističke legitimacije. Koalicioni ministri Mihalis Hrisohodis i Andreas Loverdos raširili su paniku o imigrantima kao kriminalcima i nosiocima infektivnih bolesti i organizovali logore u cilju lokalizovanja ove “pretnje”. Amnesti Internešnal je ovu ideju proglasio izuzetno alarmantnom i diskriminatornom. U međuvremenu, gradonačelnik Atine, Kaminis, zajedno sa Hrisohodisom, organizovao je kampanje “čišćenja” grada od imigranata, dok vladajuća koalicija planira izgradnju antiimigracionog zida na grčko-turskoj granici.

Pokušaj mobilizacije politike zastrašivanja je rizičan. On ide na ruku radikalnoj desnici i može omogućiti otvoreno ekstremističkoj partiji Zlatna zora, koja organizuje nasilne napade na imigrante, ulazak u parlament – gorka ironija za zemlju koja se uspešno odupirala nacističkoj okupaciji Evrope.

Celokupan sistem moći u Grčkoj je na ivici sloma, a opasnosti radikalne desnice su sve očiglednije. Ali bi sunovrat grčke elite ipak mogao označiti početak jednog potpuno drugačijeg trećeg čina, onog koji bi doveo grčku tragediju do katarzičkog kraja.

Nova demokratija će u nedelju najverovatnije biti prva i tako prigrabiti dodatnih 50 mesta u parlamentu; PASOK će verovato završiti na drugom mestu. Kako bilo, očekuje se da radikalno leva partija, Syriza, bude treća. To situaciju može učiniti interesantnom. Naime, prema grčkom ustavu Syriza će, kao treća partija, dobiti mogućnost da formira vladu ako dve najjače partije nisu u stanju jer zajedno imaju manje od 150 članova parlamenta.

Mladi harizmatični lider Syriza-e, Aleksis Ćipras, obećao je da će poništiti paket mera štednje i da će pregovarati o programu za smanjenje duga, postavljajući rast i reformu EU u samo srce manifesta ove partije. Takođe, on predlaže koaliciju levih partija, podržanu od strane narodnog pokreta.

Ovo je moguće. Uzevši sve u obzir, glasovi protiv mera štednje dominiraju, a tri najveće leve partije – Syriza, Komunistička partija i Demokratska levica – skupa imaju oko 40%. Ako partije koje pobede ne budu mogle da formiraju vladu, Ćipras će pozvati čitavu levicu, zajedno sa Zelenima i drugima koji se protive štednji, da udruže snage kako bi zaustavili mere štednje. Ovo je prvi put da se u Evropi radikalno leva vlada pojavljuje kao ozbiljna mogućnost. Ipak, Ćipras ima problem: i Komunisti i Demokratska levica odbijaju ovakav predlog. Uistinu, vođstvo Komunista Syriza-u vidi kao svoju glavnu metu. Demokratska levica, sa druge strane, nekritički podržava EU.

Ali tektonske ploče društva i politike se pomeraju. Na hiljade onih koji su punili Sintagmu i druge trgove prošle godine zapravo su činili pokret bez vođstva, bez partije, bez zajedničke ideologije. Iskusni sindikalci i militanti delovali su zajedno sa novim disidentima i protestantima kako bi menjali politiku. Oni sada imaju priliku da svoju viziju direktne demokratije i solidarnosti nadopune parlamentarnom borbom. Izbori ove nedelje mogu omogućiti ne samo kolaps političke elite već i ponovno iscrtavanje političke mape, sa levicom koja smenjuje PASOK.

Grčka je nakon završetka građanskog rata progonila, zatvarala i proterivala levicu, ograničavajući leve partije u simboličnu i neefektivnu opoziciju. Ovom periodu se sada bliži kraj. Novi hegemoni blok koji sjedinjuje odbranu života, demokratije i nezavisnosti spaja i ljude koji su se ranije nalazili na suprotstavljenim stranama.

I dok se narodni sentiment protiv mera štednje pretvara u radikalni zahtev jedne vlade, pojavljuje se novi demokratski model, a sa njim i istorijska prilika. Ako nas 6. maj dovede do francuskog socijalističkog predsednika i dobrog rezultata za grčku levicu, miris proleća putovaće od Pariza do Atine. Ovog vikenda, Francuzi i Grci glasaju ne samo za budućnost svoje zemlje već za budućnost čitave Evrope.

Kostas Duzinas je profesor prava na univerzitetu u Londonu.

PREUZETO: www.guardian.co.uk

Prevod: Vladimir Simović

Print Friendly, PDF & Email