Predsednički izbori u SAD stavljaju feministkinje pred jasan izbor – unapređenje interesa jednog procenta žena ili borba za oslobođenje svih ostalih. Berni Sanders (Bernie Sanders) je na strani 99%.
Mi smo feministkinje i glasamo za Bernija Sandersa. Bolje rečeno, Sandersa podržavamo upravo zato što smo feministkinje.
Elizabet Voren (Elizabeth Warren), Ejmi Klobučar (Amy Klobuchar) i njihove pristalice, uključujući i uredništvo Njujork tajmsa, snažno promovišu stav da je došlo vrijeme da žena postane predsjednica. Voren i njene pristalice posebno insistiraju na rodnoj politici. Da Berni Sanders ne učestvuje u trci verovatno bismo se i složile. Ipak, Sandersova kampanja predstavlja istorijsku priliku – upravo za žene.
Nemojte nas krivo shvatiti. Kao i mnoge, želimo vidjeti ženu predsjednicu. Ali ne ako nas to košta šanse da izgradimo pokret koji zapravo može poboljšati živote ogromne većine žena. Sandersova kampanja nudi upravo tu priliku.
Svi znaju da Sanders zagovara interese 99% nasuprot interesima milijarderske klase. Ali ono što se ne vidi na površini je da se njegova kampanja – kao i rastući pokret koji stoji iza nje – na učinkovit način bavi seksizmom, i to ne samo njegovim očiglednim oblicima već i dubljim uzrocima lociranim u kapitalističkom društvu.
Iako politike koje Berni Sanders zastupa – zdravstvena njega za sve, besplatno školovanje na javnim fakultetima, minimalna plata u iznosu od 15.000 američkih dolara, Zeleni novi dogovor (Green New Deal), jačanje sindikata – nisu uvijek prepoznate kao striktno feminističke, one itekako ciljaju na društvene probleme uzrokovane kako rodnim, tako i klasnim i rasnim položajem.
Feminist Boomer 4 Bernie, Foto: Nick Normal, flickr/nicknormal
Veliku većinu radne snage sa niskim nadnicama čine upravo žene. Povećanje minimalne plate bi automatski značilo i jačanje mehanizama za oslobođenje žena – i na poslu i kod kuće. Isto tako, proširenje prava na kolektivno pregovaranje predstavlja moćno oružje u borbi protiv seksualnog uznemiravanja i napada na radnom mjestu.
Pored toga, zdravstvena njega za sve, koju Sanders bezrezervno podržava, nesrazmjerno više koristi ženama, jer su žene u većem procentu nego muškarci korisnice zdravstvenih usluga zbog čega imaju i veće troškove. U profitno orijentisanom sistemu, prednost ovakvog zahtjeva je zaista velika. Pozitivni efekti bi se naročito odražavali na afro i latino američke žene kao i žene pripadnice autohtonih naroda koje nisu osigurane po višim stopama doprinosa kao što su to bijele žene.
Potom je tu Zeleni novi dogovor, koji bi, kako se to, sasvim ispravno, najčešće i smatra, trebalo da koristi svima. Ovakav vid politike nije isključivo ekološki niti je striktno klasni, već je istovremeno i antiseksistički i antirasistički. Trenutno su afroameričke žene i zajednice prisiljene na borbe za egzistencijalni minimum, kao što su borbe za čistu vodu u Flintu ili Dakoti. Dobiti od zelenih infrastrukturnih ulaganja mogu biti velike – kao i od dobro plaćenih radnih mjesta u sindikatima koja idu uz to. Zeleni novi dogovor utjelovljuje aktivističko obećanje – suočiti se s kapitalističkim politikama koje uništavaju planetu – i njima inherentnim rasističkim i patrijarhalnim silama koje održavaju status quo.
Od svih kandidata/kinja koji trenutno učestvuju u izbornoj trci, Sanders je najjači u artikulaciji domena “rodnih pitanja”: reproduktivna prava, briga za djecu, porodična odsustva i trans prava. Nije teško zalagati se za određene ciljeve, kao što to i čine neki drugi kandidati i kandidatkinje, ali ono zbog čega je Sandersova kampanja drugačija je upravo zato što uspijeva da identifikuje materijalne resurse potrebne za pretvaranje prava na papiru u stvarne slobode. Na primjer, Bernijevo zalaganje za univerzalnu zdravstvenu njegu u sebe uključuje i nerestriktivni pristup reproduktivnoj zdravstvenoj skrbi, kao što je pravo na abortus, za šta se feministkinje bore već decenijama. Ovo je jedina moguća ispravna pozicija koja promoviše pravo na izbor: na kraju krajeva, šta uopšte znači pravo na abortus ako vam nije dostupan i ako ga ne možete priuštiti?
I Elizabet Voren je u svojoj kampanji takođe promovisala pitanja brige o djeci i o tome je zaista govorila na jedan suvisli način. Ali Berni Sanders već decenijama gura legislativu koja zagovara univerzalnu brigu o djeci i mjere koje za cilj imaju pružanje brige i ranog obrazovanja za svu djecu, u uzrastu od šest nedjelja pa do vrtića. Sanders je, također, jedini kandidat u izbornoj utrci koji ozbiljno govori o zaštiti, poboljšanju i desegregaciji javnog obrazovanja K-12 (što je u američkom društvu najbliže ostvarenju univerzalne skrbi o djeci), uključujući i povećanje nadnica za radnu snagu koja obavlja ovu vrstu djelatnosti i koju uglavnom čine žene.
Generalno govoreći, Sandersova kampanja “ženska pitanja” ne tretira kao puke dodatke. Za razliku od politika koje promoviše većine njegovih rivala/ki, Berni smatra da reforme u organizaciji plata moraju biti paralelne sa reformama u organizaciji neplaćenog rada brige i njege i obratno. Na taj način oslikava se jezgro feminističke istine: obe ove domene su tako duboko isprepletene da se ni jedna ni druga ne mogu transformisati u odsutnosti jedne od druge. Samo istovremeni i koordinisani preobražaj oba domena može omogućiti puno i ravnopravno sudjelovanje žena u društvu.
Sanders je također najbolji feministički izbor u pogledu imigracione i vanjske politike. Naša je zemlja izazvala katastrofalno vojno nasilje u Afganistanu, Iraku i drugim zemljama na Bliskom Istoku; sponzorisala je bezbroj državnih udara i destabilizujuće imperijalističke šeme u Srednjoj i Južnoj Americi – sa posljedicama koje su imale spifičnu rodnu dimenziju. U ovim regijama, ali i bilo gdje drugdje, sigurnost i opstanak porodica i zajednica pada prvenstveno na leđa žena. Ovaj rad, uvijek zahtijevan, postaje užasno težak kada nasilje, sukobi i autoritarna represija onemogućavaju normalan, svakodnevni život. Za žene koje su globalno zadužene za podizanje novih naraštaja i koje pokušavaju zaštititi djecu koja bježe od nasilja kod kuće, da bi se potom suočili s militarizovanim granicama i američkim režimom koji je spreman da ih smjesti u zatvor, ovo postaje užasavajući problem. Sanders i pokret koji stoji iza njega jedina je politička snaga koje namjerava promijeniti našu krvavu imigracionu i vanjsku politiku, što bi trebalo da je glavni prioritet i bilo kojeg ozbiljnijeg feminističkog pokreta.
Pored toga, Sandersova kampanja ispravno identifikuje društvene snage koje stoje na putu ostvarenja feminističkih i pro-radničkih ciljeva: milijarderska klasa i megakorporacije (banke, farmaceutske, IT i osiguravajuće i naftaške kompanije), kako to Berni često naglašava. Ali, feministkinje imaju i posebnu dužnost suprotstaviti se progresivnijim neoliberalima u svojim redovima: onima koji se rado udružuju sa plutokratama, beskrupulozno grabeći prilike i razbijajući staklene stropove dok veliku većinu žena prepuštaju korporativnom predatorstvu. Trebamo se suprotstaviti i onima koji su nas u više navrata i na jako bezobrazan način iznevjerili instrumentalizujući rodne pritužbe, ne za benefit samih žena, već kako bi potkopali Sandersa, podijelili ljevicu i ojačali centrističke i konzervativne snage.
Suprotno tome, Sandersova kampanja ispravno identifikuje naše najveće i najperspektivnije saveznike: sindikate, antirasiste/kinje, imigrante/kinje, ljude koji se bave zaštitom životne sredine i sve “radnike i radnice” – i plaćene i neplaćene. Samo u savezništvu sa tim formacijama, feministkinje mogu skupiti snagu koja je potrebna da bi se pobijedili neprijatelji i ostvarila socijalna pravda.
U odsustvu takve perspektive i zajedništva koje jača feministički pokret, feministkinje rizikuju da budu usisane u neku vrstu sramnog saveza sa Volstritom koji je 2016. osigurao nominaciju Hilari Klinton (Hillary Clinton) i onda nam doveo Donalda Trumpa (Donald Trump) na vlast. Posljednje što nam treba sada je ponovljanje tog debakla!
Na kraju, feministkinje bi trebalo da razmisle i na koje kandidate/kinje mogu računati da će se zaista boriti za žene – i to za svih 99%. Određeni kandidati/kinje zaista jesu uključili neka feministička načela u svoje programe. Ali, isto tako, ti isti kandidati/kinje, čim im se ukaže prilika, pokazuju i spremnost za postizanje kompromisa sa milijarderskom klasom. Među postojećim kandidatima samo Sanders razumije potrebu za masovnom narodnom borbom koja mora uslijediti nakon novembarskih izbora. Samo njegova kampanja se zaista zalaže za stvaranje pokreta koji zahtijeva velike strukturne promjene nužne za oslobođenje žena.
Sandersova kampanja, također, razumije da takav pokret zahtijeva širenje našeg osjećaja solidarnosti. Tražeći od nas “da se borimo za ljude koje ne poznajemo”, poziva feministkinje da se, u procesu borbe protiv seksizma, uključe u antirasističke i ekološke borbe, za imigrantska i radna prava, ali i sve ostale borbe radničke klase.
Jesmo li dorasli ovom izazovu?
Ovi izbori predstavljaju jasan izbor. Koji je naš osnovni ili najvažniji cilj: instalirati ženu u Bijelu kuću i nadati se da će se potencijalni benefiti prelivati na sve ostale? Ili se pridružiti i pomoći izgradnju kampanje koja se izravno bavi potrebama i nadom velike većine žena? Slično tome, postavlja se i pitanje koje je pravo značenje feminizma i ravnopravnosti žena: paritet muškaraca i žena u povlaštenim klasama, što samo znači jednakost prilika da se dominira nad svima drugima? Ili rodna jednakost u društvu koje je organizovano u korist 99%?
Drugim riječima: hoćemo li opet nasjesti na cinično prizivanje feminizma od strane onih koji žele da potkopaju progresivni masovni pokret? Ili ćemo u utrci podržati onog kandidata koji predvodi politiku koja je zapravo jedina sposobna poboljšati živote svih onih žena koje čine 99%?
Berni Sanders je taj kandidat. Ne uprkos tome, već baš zato što jesmo feministkinje ponosno izražavamo svoju podršku za njega.
Berni je pravi feministički izbor.
Nensi Frejzer (Nancy Fraser) je profesorica filozofije na Novoj školi za društvena istraživanja u Njujorku. Autorka je nekoliko važnih knjiga iz oblasti feminizma i kourednica je nedavno objavljene knjige Feminizma za 99%.
Liza Federstoun (Liza Featherstone) je kolumnistkinja magazina Jacobin, novinarka i autorika knjige Selling Women Short: The Landmark Battle for Workers’ Rights at Wal-Mart.
Tekst je prvobitno objavljen na portalu Jacobin.
PREVOD: Tanja Vukša
