“Puč protiv Eva Moralesa bio je državni udar koji je izvela vojska”, naglasio je poznati argentinski politički analitičar José Natanson, rekonstruišući događaje nakon nedavno održanih spornih izbora u Boliviji. U pitanju je faktor političke dinamike u ovoj andskoj državi koji je prošao gotovo nezapaženo u Evropi dok su mu latinoamerički posmatrači posvetili mnogo više pažnje. Bolivija nije jedini slučaj. Vojska je takođe igrala presudnu ulogu u procesu koji je vodio do zatvaranja bivšeg brazilskog predsjednika Lule da Silve (Luiz Inácija Lula da Silva). U oba slučaja, vojska se pozicionirala nasuprot popularnih, lijevo orijentisanih političara koji su do tada predstavljali marginalizovane socijalne grupe: siromašne ljude i radništvo u slučaju Lule, i autohtono stanovništvo i seljaštvo koje uzgaja koku, u slučaju Moralesa.
U gotovo svim latinoameričkim zemljama, tradicionalna uloga vojske bila je odbrana interesa privatnog biznisa i privilegija tradicionalne oligarhije od bilo kakvih društvenih promjena. Šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog vijeka uspostavljeni su brojni vojni režimi koji su na vrlo surov način suzbijali lijeve snage, vršeći sistemsko kršenje ljudskih prava. Usljed ekonomskih neuspjeha i zbog sve većih socijalnih pritisaka, dopušten je proces re-demokratizacije tokom 1980-ih godina. Početak ovog procesa u mnogim zemljama bio je obilježen dubokom traumom koju je na ljude ostavila vojna represija, naročito u južnim dijelovima kontinenta, u Argentini, Čileu i Urugvaju. Procesi demokratizacije su najčešće bili čvrsto kontrolisani “odozgo” zbog čega je velika većina stanovništva ostajala na marginama ovog političkog projekta.
To se u mnogim zemljama promijenilo tokom 2000-ih godina. Evo Morales je u decembru 2005. godine izabran za prvog bolivijskog predsjednika autohtonog porijekla čemu su prethodili dugotrajni talasi socijalnih protesta. Nakon što je došao na vlast, usvojen je novi Ustav koji je priznao postojanje mnoštva nacionalnosti u Boliviji. Na zgražavanje dotadašnje dominantne bijele elite, autohtona komponenta bolivijskog društva i simbolički je prepoznata. Vlada partije Pokreta za socijalizam (Movimiento al Socialismo – MAS) stekla je kontrolu nad većim udjelom prihoda od sirovina zbog čega je proširila javnu infrastrukturu kao i obuhvat socijalne politike. Ovo je proizvelo poboljšanje materijalnih uslova siromašnih ljudi kao i vertikalnu pokretljivost određenih dijelova autohtonog stanovništva.
Ipak, Pokret za socijalizam je suviše bio usredsređen na svog lidera. Morales je nastojao zaobići ustavno ograničenje koje limitira broj uzastopnih predsjedničkih mandata. Tek sa presudom ustavnog suda bilo mu je konačno dopušteno kandidovati se za dodatni mandat na izborima u oktobru 2019. godine. Prema službenim rezultatima, dobio je 47,08% glasova, dok je drugoplasirani, Karlos Mesa (Carlos Mesa) dobio 36,51% glasova. Ovim rezultatom Morales je jedva osigurao prednost od 10% i time ostvario uslove za pobjedu u prvom krugu. Na parlamentarnim izborima, partija Pokreta za socijalizam dobila je većinu u oba kongresna doma, iako je ovaj rezultat bio slabiji nego ranije.
Opozicija je osporila službene rezultate predsjedničkih izbora. Takozvano brzo prebrojavanje glasova, koje je povjereno privatnim preduzećima u saradnji sa službenim institucijama, trebalo je da u što kraćem vremenskom periodu isporuči javnosti informacije o rezultatima izbora, ali je, bez ikakvog službenog objašnjenja, brojanje glasova bilo pauzirano na 24 sata. Ovaj prekid pobudio je sumnju o izbornoj prevari. Brzo prebrojavanje, međutim, nije bilo ni službeno niti pravno obavezujuće brojanje. U jeku osporavanja rezultata predsjedničkih izbora, Morales je pozvao Organizaciju američkih država – OAD (Organisation of American States – OAS) da iznese svoj sud, iako je ova asocijacija, u prošlosti, bila desno orijentisana. OAD je objavila izvještaj kritičan spram regularnosti izbora ali bez pružanja supstancijalnih dokaza. U izvještaju Centra za ekonomska i politička istraživanja (Center for Economic and Policy Research – CEPR) sa sjedištem u Vašingtonu navedeno je da ni OAD, niti bilo koja druga strana, nije pružila dokaze o sistemskim nepravilnostima.
Opozicija Moralesu se sastoji od dvije struje: standardne neoliberalne struje na čelu s predsjedničkim kandidatom Karlosom Mesom i krajnje desne, otvoreno rasističke struje koju predvodi Luis Fernando Kamačo (Luis Fernando Camacho), a koja ima izuzetno snažnu podršku velikih agrobiznis kompanija u nizinskim područjima Bolivije. Upravo je ova struja predvodila i raspirivala proteste obilježene nasiljem. Protestima u nizinskim dijelovima oko Santa Kruza se pridružila i policija i tako defakto zauzela stranu krajnje desnice. Tada je i komadant vojnih snaga Vilijams Kaliman (Williams Kaliman) uputio zahtjev Moralesu da podnese ostavku.
Suočeni s pobunom vojske i policije, Morales i njegov potpredsjednik Alvaro Garsija Linera (Álvaro García Linera) podnijeli su ostavku. U ovakvom političkom vakuumu, druga potpredsjednica Senata, Žanin Anjez (Jeanine Áñez), koja dolazi iz male i ultrakonzervativne parlamentarne stranke, proglasila se privremenom predsjednicom. U parlamentu nije dobila neophodnu podršku. Dijelom vlada putem dekreta. Vojska je dobila imunitet od krivičnog gonjenja za zločine koje je počinila tokom represije. U parlamentu je na kraju, uz saglasnost Pokreta za socijalizam, usvojen zakon za nove izbore koji isključuju Moralesa. U ovakvim uslovima, čini se da regularna i poštena izborna kampanja nije moguća.
U Brazilu je, 2016. godine, tadašnja ljevičarska predsjednica Dilma Rusef (Dilma Rousseff) svrgnuta postupkom za opoziv u čijem su procesu glavne uloge odigrali kongres, pravosuđe i mediji. U 2018. godini, kada su se održavali redovni predsjednički izbori, najpopularniji kandidat bio je lijevo orijentisani, bivši predsjednik, Lula da Silva. Tužiteljstvo ga je, prije izbora, po svaku cijenu, željelo strpati u zatvor i time trasirati put političkoj desnici. Vojska je politički intervenisala i u ovaj proces. U aprilu 2018. godine, vrhovni zapovjednik Viljaš Boaš (Villas Bôas) upozorio je da će, u slučaju Lule, biti odbačeni zahtjevi za habeas corpus, i samim tim, onemogućeno je njegovo otpuštanje iz zatvora. Pozvao se na razloge političke stabilnosti. Kako su nakanadno pokazala procurela dokumenta, Lula je osuđen u namještenom sudskom procesu. Njegovo zatvaranje otvorilo je put krajnje desničarskom kandidatu Žairu Bolsonaru (Jairu Bolsonaro) za mjesto predsjednika. Bolsonaro je za svog potpredsjednika izabrao visoko rangiranog vojnog generala Amiltona Mouraoa (Hamiltona Mourão). Nakon preuzimanja dužnosti, kako je istaknuo istoričar Peri Anderson (Perry Anderson), imenovao je više ministara iz redova vojske nego što je to bio slučaj tokom vojne diktature. Vojska se vratila na čelo političke scene.
U Latinskoj Americi vojne snage su ponovo počele igrati ključnu ulogu u suzbijanju demokratije.
Joakim Beker (Joachim Becker) je profesor na Institutu za međunarodnu ekonomiju i razvoj u Beču.
PREVOD: Tanja Vukša
