Ove riječi zasigurno ne pretenduju na ozbiljniju analizu trenutnih dešavanja u Istanbulu jer pored toga što je situacija iznimno kompleksna, potrebno je poznavati istorijske okolnosti Turske u proteklih 100 godina kako bi se kockice sklopile.
Protest je počeo u četvrtak (30.05) kao antikapitalistički, ekološki skup tokom kojeg je nekoliko stotina ljudi zauzelo Gezi park. Pretpostavljam da su svima poznati detalji povoda za protest – rekonstrukcija otomanske kasarne i izgradnja šoping centra na Taksimu. Odabir lokacije nikako nije slučajnost jer je ovaj istanbulski trg oduvijek imao lijevi predznak i simbol je lijevog aktivizma, oaza lgbt populacije i sekularna baza. Rekonstrukcija trga simbol je svega suprotnog – replike zidina otomanske kasarne krasile bi i okruživale novi luksuzni i visoko elitistički šoping centar, kafiće i poslovne objekte. Konzervativno islamsko ruho neoliberalne politike. Dakle, pored komodifikacije i komercijalizacije jednog javnog prostora, radi se i o snažnoj simboličkoj poruci i pokušaju brisanja svega onoga što ovaj istanbulski trg danas predstavlja.
Nekoliko dana prije nego što su protesti uzeli maha obavljena je svečana ceremonija za podizanje trećeg mosta preko Bosfora zbog čije gradnje će se posjeći najveća i posljednja velika zelena površina Istanbula (za ovu temu preporučujem film Ekumenopolis). Ovakve prostorne intervencije uslovit će nastanak nove biznis zone čiji je cilj otuđiti zajedničko dobro priobalja generišući dalju ekonomiju grada. Ovdje treba uzeti u obzir i izgradnju novog aerodroma čija će cjelokupna vrijednost planiranih investicija iznositi „samo“ 22 milijarde evra! Most je nazvan po Javuz Sultan Selimu poznatom po istrebljenu Alevita i ustoličenju halifata (kakva slučajnost ako se ima u vidu konzervativni milje današnjeg establišmenta kao i represija prema Alevitima koja postoji i danas). Također, par dana prije toga izglasan je novi zakon o limitiranoj kupovini alkohola i zabrani konzumacije alkohola na javnim mjestima kao nova u nizu sličnih mjera. Oslikavanju ovdašnjeg konteksta treba dodati i napetosti na granici Turske i Sirije, što je kod većine populacije izazvalo nezadovoljstvo o čemu svjedoče mnogi protesti u proteklih nekoliko mjeseci.
U petak smo bili na protestu u Gezi parku koji je, dakle, dio Taksim trga. Dvadeset hiljada ljudi. Različite orijentacije lijevih aktivista, angažovani bendovi, nazočni sindikati itd. Napustili smo i dalje prepun park u 3 ujutru, ne sluteći do kraja šta će se desiti samo dva sata kasnije. Već oko 5 ujutru policija je brutalno napala demonstrante što na neki način postaje okidač za ovo što se danas dešava u Istanbulu i širom drugih gradova Turske.
E sad, protesti i sukobi koji su uslijedili narednih nekoliko dana su, blago rečeno, konfuzni! Pridružila se i glavna opoziciona stranka CHP koja je u izvjesnom smislu naslednica Ataturkove partije oformljene kroz sekularnu nacionalističku modernizaciju od 1920-ih godina na ovamo. Njima se sem sekularizma sve ostalo može prigovoriti, a naročito istrebljenje jakog lijevog pokreta 1970-ih i 1980-ih. Sa druge strane, AK partija, partija na čijem je čelu Erdogan, koji je, inače, prije nešto više od 12 godina ležao u zatvoru zbog svojih oda o šerijatu, predstavnica je nove buržoazije konzervativno-religijskog tipa. Veliki broj ljudi pridružio se ovim protestima upravo na liniji sekularno protiv religioznog, neimajući u vidu socijalni aspekt protesta i više se protiveći represiji islamske retradicionalizacije u proteklih 10 godina.
Ipak, ogroman je broj ljudi koji nisu ni za jednu od ove dve opcije. Tu je i snažan lijevi pokret koji nije minoran uprkos nepostojanju ozbiljnije lijeve partije. Ljudi sa kojima komuniciram, mislim na različite lijeve aktiviste i aktivistkinje, su izvanredno organizovani. Spava se u smjenama, koordinisani su, Taksim se ne prazni, u svakom momentu su ljudi prisutni i spremni na okršaj sa policijom. Ono što me je posebno taknulo su ljudi koji te puštaju u stanove, dozivaju sa prozora da pitaju da li ti treba pomoć, spuštaju u korpama limun i vodu koji pomažu u situacijama u kojima policija baca velike količine suzavca.
Danas su ljudi prosvjedovali u šoping centru, zadržavajući se posebno ispred Starbucks-a koji je dva dana ranije zaključao vrata ispred nosa prosvjednicima koji su tražili pomoć. Veliki broj ljudi je povukao svoje račune iz Garanti banke u znak bojkota prema glavnim medijskim kućama koja su povezana sa tom bankom istim holdingom. Turska berza je doživjela strmoglav pad indeksa za više od 10 odsto. Dva lijeva sindikata DISK i KESK najavila su štrajk. Niko ne zna u šta će se ovo na kraju pretvoriti. Ne treba očekivati previše, ali mi se čini da ovakvi događaji nisu ni mala stvar. Hajde, bakalım!
Tutku Yoldaş je aktivistkinja i doktorantkinja sociologije iz Istanbula.
Tekst predstavlja prevod mejla koji smo dobili od Tutku Yoldaş.
